Zurdana - gljivarsko društvo Kaštelir - Labinci

  • Gljivarsko društvo Žurdana

    Ovo je amaterska web- stranica i moguće su određene greške. Stoga niti ovdje postavljeni tekstovi niti slike nikako nisu jedini pokazatelj da ste sigurno odredili vrstu gljive. Za to je potrebna stručna literatura i iskustvo. Sve gljive snimljene su napodručju Poreštine .Od Lima do Mirne te od Poreča do Kaštelira, Vižinade, Lovreča ,Funtane i Vrsara (više o Poreštini na www.porestina.info).

  • welcome

    11 About 12 km from Porec, in a small village Kastelir` in time end of October or beginning of November the Mushrooms society Zurdana is Preparing the mushrooms exhibition .Forests and fields near Porec grow many species of mushrooms. Most of them are eatable and very appreciated like local gastronomical specialty .The most popular is Zurdana - Amanitha Caeserea and  Martincica or Clytocibe geotropa.Lot of the mushrooms grows in every time of the year when the rain is abounded even in the summer. The most beautiful is Caesars mushroom/Amanitha Caeserea but since some year ago the law protected that mushroom like specie in the extinctions. Very appreciated mushroom is also the King Bolete

Uvjetno jestive i druge sumnjive gljive  

Postoje gljive koje su uvjetno jestive. Mogu se jesti ali nakon duže termičke obrade
 
KOVARA- Boletus luridus-  Uvjetno jestiva .postoje gljive koje su uvjetno jestive. Mogu se jesti ali nakon duže termičke obrade. Takve gljive trebalo bi kuhati najmanje 20 minuta. I tada kod nekih osoba mogu izazvati lakše probavne smetnje. Takva je i kovara koju je najbolje prokuhati 20 minuta te onda pripremati kao i ostale vrganje. Najlakše ju je razlikovati od ostalih sličnih vrganjevki koje mijenjaju boju mesa po mrežastoj nervaturi stručka. Iako uvjetno jestiva u Italiji je cijene kao delikatesu. Sušena kažu ne zaostaje za vrganjima.

 

Neke gljive prije su važile kao jestive ,a sada u nekim zemljama pojedini mikolozi smatraju ih nejestivima. Takva je i Amanita ovoidea – Bijela žurdana . U više slučajeva navodi se kako je ta gljiva kod nekih ljudi izazvala lakša trovanja u vidu probavne smetnje. Navodi se i kako je vrlo lošeg ukusa i mirisa pa ju je ionako bolje ne jesti. Više puta sam ju konzumirao bez ikakvih posljedica, no nakon takvih napisa u većinom talijanskoj literaturi, više neću.
Vrlo lako ju je odrediti jer je od Amnita jedna od najrobusnijih , a ispod klobuka često nakon svog razvoja iz «jajeta» ima ostatak koji izgleda poput vlažnog brašna. To često visi ispod klobuka kao što se vidi na fotografiji. Vrlo joj je slična tj. gotovo je ista i A. proxima koja je otrovna. Kod nje je ostatak ovojnice u dnu stručka žut ili smeđkast. Stoga je bolje kod branja te gljive konzultirati se sa stručnom literatrom. Vrlo je česta u jesen ispod borova po kampovima gdje ju šetači nažalost obično uništavaju.