Žurdana (Amanita caesarea) po mnogima i najljepša naša gljiva. U zadnje vrijeme sve je rjeđa stoga je i zaštićena zakonom , pa se ne smije sakupljati. Karakterizira je nježna narančasta boja klobuka te bijela vulva u dnu stručka. Žuti tonovi prostiru se po stručku i prstenu .Iako je zaštićena, rijetko koji gljivar će je pustiti i ostaviti u šumi. Ako ste jadan od takvih prije branja ipak ju barem fotografirajte tako ćete imati i lijepu uspomenu.
Mjesta gdje se žurdana pronađe također nitko ne želi odati jer se na približno istom mjestu pronalazi i slijedeće godine. Zbog vrlo uočljive boje te zato što nema sličnih otrovnih vrsta (tu treba spomenuti i činjenicu da onaj tko nema iskustva ili je tek na početku svojih istraživanja može zamijeniti bilo koju neopasnu gljivu sa bilo kojom otrovnom. (Dakle uvijek ima sličnih otrovnih vrsta, ali kako za koga.) lako se pronalazi i svaki gljivar ju dobro poznaje kao i mjesta gdje raste. To i je jedan od razloga što ju je teško pronaći. Zapravo ju je netko ubrao prije vas.Ako se pronađe jedna, vrlo često je i druga u neposrednoj blizini. Postoje priče ne tako starih Kašteliraca da su pojedinci na jednom mjestu pronašli i preko pedeset primjeraka. Zanimljivo je da je vrlo rijetko crvljiva , ali za dužeg vlažnog razdoblja može biti pljesniva. Tada je kao i ostale pljesnive gljive ne bi trebalo konzumirati. Sprema se na razne načine, a može se jesti i sirova na salatu.
Martinčica (Clitocybe geotropa) nigdje tako cijenjena kao u Istri.
Raste obično oko dana Sv.Martna dakle martinja po čemu je navodno i dobila ime.
Raste u redovima i krugovima koji se nazivaju šiti . Šiti se drže kao porodične tajne te se može reći da se prenose s koljena na koljeno.
To je mjesto gdje ćete martinčicu naći svake godine, ali pomaknutu za oko 30-40 cm. Radi se o miceliju gljive u krugovima koji se svake godine širi te izgleda da se miče. Kako krugovi bivaju sve veći ,te se zbog raznih prepreka prekidaju, nakon više godina čini se kao da martinčica raste u redovima. Na livadama takva mjesta se mogu prepoznati i po različitoj boji trave .Nekada je dovoljno da pronađete jedan takav krug i napunite košaru.
Vrlo je aromatična i posebnog mirisa zbog čega je vrlo cijenjena, no žilavo i tvrdo meso svrstava se u niže kulinarske kategorije .Taj je miris i jedna od njenih glavnih karakteristika prema kojem onaj koji ju jednom upozna ne može ju zamijeniti za drugu gljivu.
Priprema se na razne načine pa i ukiseljena, no kuhana u juhama pokazuje svoju žilavost
Paprotinke - Šegališnica (Macrolepiota procera) i (Macrolepiota mastoidea) slične su gljive koje se u okolici Kaštelira nazivaju jednim narodnim imenom paprtinke. Pretpostavka je da su ime dobile po boji klobuka koji izgleda kao da je posut paprom. Osobito veća od njih, sunčanica može imati klobuk promjera većeg od 30 cm i visinu od 45 cm. Zbog svoje veličine i pomičnog prstena vrlo je lako prepoznatljiva. Jedna od značajnijih karakteristika joj je i ta što se klobuk lako može odvojiti od vrlo tvrde stapke. Raste i u šumama te rubovima šuma gotovo uvijek u grupama od dva pa do više primjeraka. Kada raste u većim grupama pri neopreznom branju lako se može zamijeniti sa otrovnom panterkom koja je se umiješala među paprtinke . Stoga bi bilo poželjno nakon svakog branja sve gljive izvaditi iz košare i ponovo ih provjeriti. Iako je vrlo ukusna osobito pohana nije toliko cijenjena te je mnogi kada ima drugih vrsta ne beru
Vrganji ili Gube – ( Boletus aereus , B. edulis )Također su vrlo cijenjene gljive. Na našem području rastu i ostali Boletusi ,ali ovi su najcjenjeniji. U narodu nose isti naziv Gube ili Gobe , a da bi se razlikovali nazivaju se crni i žuti . Svoj rast na Poreštini započinju u rujnu , a završavaju nekad i početkom studenog. Ovisno o klimi pojavljuju se i u vrlo velikim količinama. Nije rijetkost da se nabere i do deset kilograma tih gljiva u jednom danu. Na žalost kada se priprema mnoge domaćice u Istri odvajaju cjevčice tj. tzv spužvu te to bacaju misleći da je taj dio gljive nejestiv
Potrnki – Đurđevače (Calocybe gambosa) Gljive su koje dolaze u proljeće u travnju pa do svibnja. Kako je to prva godišnja gljiva poslije jeseni i zime ista je vrlo cijenjena. Ima karakterističan i intenzivan miris. Raste u krugovima koji se mogu izdaleka vidjeti po tamnijoj boji trave. Ta nalazišta također se čuvaju kao tajna mjesta jer i slijedeće godine u približno isto vrijeme naći ćete potrnke na tom mjestu , ali za par decimetara dalje jer se krug svake godine širi . U Istri je mnogi beru i to nažalost poberu sve primjerke koje nađu i velike i male i to zbog toga da ih ne nađe netko drugi i tako i on dozna za to dragocjeno nalazište. Nova nalazišta je izuzetno teško pronaći zbog vrlo visoke trave u proljeće na rubovima šuma gdje đurđevača raste. Čak i kada se zna mjesto mora se duže istraživati teren da bismo je pronašli.
Kako u proljeće raste malo sličnih vrsta kaže se da ju je teško zamijeniti za druge slične gljive no u današnje vrijeme čudnih klimatskih fenomena nikad se ne zna.
Grabovčice - Pršutnice ili lisičarke (Cantharellus cibarius)vrlo česte gljive u grabru (Carpinus orientalis). Ovisno o vlažnosti tla mogu biti od 3 pa do preko 12cm promjera klobuka. Lako se pronalaze zahvaljujući svojoj žutoj ili narančastoj boji, no isto tako znaju biti duboko u mahovini. Zbog svoje konzistencije mesa nisu podložne truljenju i crvima. Lako se mogu zamijeniti sa otrovnom zavodnicom ili sa jestivim prosenjakom. Za razliku od lisičarke zavodnica ispod klobuka ima prave lamele , a prosenjak iglice.Kod lisičarke pod klobukom je karakteristična nervatura što se vidi na fotografiji.Isto ispod klobuka, ali lamele vide se na fotografiji otrovne ZAVODNICE . Najukusnije su lisičarke frigane s jajima.
Modruše (madruše) ili krasnice. Gljive iz roda Russula koje se nazivaju jednim narodnim imenom . Najčešće je to R. cyanoxantha , R heterophilla i R. virescens rjeđe se bere R.vesca.
Ako ste sigurni da ste našli gljivu iz roda Russula nećete imati problema s konzumacijom. Ukoliko je probate pa nije ljuta nije niti otrovna. I one koje jesu ljute samo su lagano otrovne.Što znači da pričinjavaju probavne probleme tj. povraćanje. Izuzetak je R.olivacea koja ako nije dobro termički obrađena izaziva probavne smetnje. Krasnice su specifične građe i konzistencije pa ih je lako kao rod odrediti, međutim za određivanje pojedine vrste vrlo je često potreban i mikroskop. Razlog tome je njihova promjenjivost u bojama klobuka